Kad sam bila klinka, voljela sam činjenicu da sam rođena 11. studenog. Moj rođendan je malo tko zaboravljao. Voljela sam biti voljena na taj dan.
**
Dopisujem se s Lucijom. Ona bi preselila u zemlju u kojoj nikad nije bila. To kod mene provocira sljedeću empatiju :
Super mi je kad ljudi zamisle da negdje žele živjeti i zamišljaju da je taj život nešto što vjerovatno uopće nije. I razumijem te, ja bih sutra preselila u Toulouse!
**
Za razliku od nje, ja sam u Toulouseu bila dvaput, ali ta dva puta se skoro pa ne računaju. Bili su to boravci to « od danas do sutra ». Nemam putopisni post, nemam stotine fotki i desetke adresa. Kad se vratim u Toulouse, a vratit ću se već sljedeći mjesec, neću biti pametnija po tom pitanju. Ne želim biti pametnija po tom pitanju.
Dvaput « od danas do sutra » je dovoljno da kažem: Tolouse je grad u kojem se osjećam bezobrazno doma. Zrak je drugačiji; u njemu se miješaju mirisi asfalta, ispušnih plinova i prašine. Poznato? I meni, samo ovdje to miriši i dobro je.
Osjećam se toliko doma da pokraj bazilike St. Sernina prolazim poput nekog drskog derišta koje ne zna što mu je pred nosom. Spontano, logično ne ulazim: ja sam doma, nisam turist.
Volim tuluške kuće od sitne crvene cigle, obalu Garone, mostove i trgiće. Ako kuće od cigle zamijenimo kamenima, u Bordeauxu smo. Ali ne, Toulouse je pitom.
To je i jedini grad u kojem volim metro. Mogla bih se voziti od terminusa do terminusa samo kako bih slušala nazive stanica na okcitanskom.
**
Prvi proslavljeni rođendan u Francuskoj… Rano ujutro sam išla prošetati gradom. Bio je čudno prazan, zastraćujuć možda i bilo je hladno. Htjela sam pozvati dečkove prijatelje na čašu vina jer tad nisam imala svojih. Nešto jednostavno, ali biti s nekim, biti u čoporu. I onda sam, po povratku doma saznala da je na moj rođendan i državni praznik, da je produženi vikend i da nemam koga pozvati jer su svi otišli negdje. Ove godine će biti nedjelja, nema produženog vikenda, mogu pozvati koga hoću. Ali neću.
S vremenom sam usvojila nekakvo feštanje rođendana prije datuma: slaviti godinu koja je prošla i sjetiti se svega što sam u njoj proživjela, što me zauvijek promijenilo.
**
11.listopad u Toulouseu, slavim svoj rođendan u tom trenu potpuno nesvjesna toga. Sjedamo u restoran, biramo stol-bačvu za vino na nogostupu i ja slavim pijući vino i jedući najbolji grah u životu. Odrastam, starim, u skladu s tim ukusi se mijenjaju: ta proslava je dovoljna. No, postoji tu nešto u skladu s rođendanom. Nije puhanje svjećica, ali tuluški običaj kaže: nakon graha se ima pravo zaželiti želju :)
acrobatie gourmande 
Baš šteta šta nemaš putopisni post, takvi su mi najdraži :)
Sve u svemu, lipo prosljavljeni prijevremeni rođendan :)
Je, bolji nije mogao biti:)
Ovo mi je među najdražim putopisnim postovima :). Totalni zakon, meni si sve savršeno dočarala, imam i ja takvih mjesta izvan ovog svakodnevnog, samo ne znam to tako dobro opisati. Odlično, odlično.
P.S. Sretan rođendan :)
:) Drago mi je vidjeti da netko dijeli feeling! Napisi, napisi post! Bas me zanima: i dojmovi i mjesta. Ne znam ni ja to dobro opisati… pa svejedno, netko se u tom prepoznao. Probaj, ja cu s gustom procitati! PS Hvala ti! Slavit rodendan sa zdjelicom graha, to mi je definitvno novina i definitvno mi se svida!
Tako i ja doživljam svoj gradić. Ja još uvijek volim čoporativne rođendane. Baš sam imala čopor doma u petak i bila sam prevesela a srce mi je bilo prepuno kad sam vidjela sve te predrage ljude.
Draga Petra, sve najbolje za rodendan! :) Nije da ja ne volim, nego sam s vremenom prihvatila da nisu moguci: copor u jednoj, ja u drugoj zemlji, pa se stvorio francuski copor, a sve rezultiralo time da ih je malo u gradu u kojem sam trenutno… Tako sam ih zamijenila nekim drugim konceptom koji mi odgovara :) Ali coporativni rodendani imaju posebnu draz, drago mi je da si uspjela svoj proslaviti bas tako. ;)
Volim ove tvoje šetnje po Francuskoj…
Kod nas je trenutno trend da mladi ljudi odlaze odavde. Ne mogu da podnesu život ovde, misle da će negde drugde biti srećniji i slobodniji. Možda i hoće, ne znam. Ja sam srećnija i slobodnija kada se sa nekog super putavanja vratim kući sa novim slikama, ljudima, iskustvima…Upravo sam skoknula do Tuluza:)
Blog je postao turisticki vlakic i to mi je jako drago :) Kao ni ti, ne slazem se da je u inozemstvu bolje samo jer je to negdje drugdje. Kad razmisljam u kontekstu Francuske, postoji toliko mjesta gdje mi je tesko zamisliti svoj zivot (Pariz, npr.). I lijepo je otkriti grad u kojem se osjecas doma, a da razloge ne mozes objasniti. To je najbolje, zapravo :)
…obožavam tvoje postove… volim ih čitati polako…i imam osjećaj kao da poznajem mjesto o kojem pišeš…kao da sam bila tamo, bolje reći « kao da sam tamo »…i to je ono savršeno …što pisac toliko živo drugome može dočarati ono o čemu piše…:)
…sretan ti rođendan od sveg srca…kasnim ali za lijepe želje nikad kasno nije…;))
…zapamtiti ću tvoj rojsni dan…jer je moj 4 dana kasnije 15.11… i to je prošlo već…sad se polako pripremo slaviti novogodišnje blagdane…
..jedva čekam tvoje nove postove… :)
…i da..ova tvoja rečenica : « .. Voljela sam biti voljena na taj dan… » baš me nekako taknula … podsjetila me na sebe samu… jer i ja volim biti voljena (još uvijek) na svoj rođendan, nekako je drugačije… :)
…lijep pozdrav ti ostavljam… :)
:) Hvala ti lijepo! Jako me obradovao tvoj komentar i zao mi je sto reagiram s velikim kasnjenjem :( U posljednje vrijeme nemam vremena za blog, ali nadam se da cu uskoro objaviti nekoliko postova koji su u pripremi vec jako dugo i da cu u miru moci svratiti vidjeti sto se sve spremalo kod svih dragih blogera :)