Gers, francuska Toskana

Prije povratka u Bordeaux, sjedamo na ručak u restorančić-knjižaru “Le Cochon Bleu”. Onako, nasumce odabiremo mjesto. Nismo za njega čuli, nismo ga guglali, nije nam ga preporučio vlasnik B&B-a u kojem smo odsjeli. Odresci pačjih prsa na hrskavom aromatičnom bagetu i ratatouille, za oboje.

« Žao mi je, ali morat ćete se malo strpjeti ili Vam predlažem da se odlučite za nešto drugo », govori nam konobar. Strpjet ćemo se. U Gersu se lako strpjeti. Čvrsto vjerujem kad se ljudima i žuri u Gersu, da je ta žurba obojana i lišena svake panike. Imam pravo na bajke, mi u Gers ipak odlazimo samo na vikende.

Jer…

…satima možemo gledati u žuta polja suncokreta,

…volimo iznenađenja koje otkrivamo nakon brežuljaka koji su ispred nas,

…se još uvijek sjećamo okusa meda kojeg smo probali prije godinu dana,

…volimo brojati razbacane kamene kućice s velikim cvijetnim dvorištima izvan sela,

…je jedna od najboljih foie gras u zemlji na dohvat ruke,

…je jedemo bez grižnje savijesti: za svako predjelo,

…nas njihova vina često podsjete na ono najljepše: vino je poezija.

Ce diaporama nécessite JavaScript.