20. rujna u podne govorim u slušalicu Mislim da je sve u redu. Moram uzeti par dana pauze i secirati sve komentare i sve sitne detalje jer se globalne slike ne sjećam. Zato vam ne odgovaram na mailove, ali osjećam veliku zahvalnost prema svima koji ste nam se javili unatoč tomu što se ne poznajemo.
24.rujna u podne kad počinjem s pisanjem ovog teksta shvaćam da se sjećam puno toga: lica iz publike, nekih haljina, marama, osmijeha, nekih ruku… nekih glasova. Detalj. Sve je uvijek u detalju.
17. rujna, poslijepodne postavljam izložbu Kako nas ribe vide. Bordeaux je osunčan, u zraku je previše vlage. Ne želim otkrivati bauštelske detalje s kojima sam se zabavljala na gornjoj etaži kad je Amalia došla i rekla mi Gospodja Anne…Tu mi lagano šumi u ušima jer znam što slijedi i u jednoj nanosekundi moja glavna preokupacija postaje kako to dobro odraditi, potpuno nespremna i prašnjava. Predstavljam izložbu pred Anne Houtman. Izlazim iz MEBA-e, vadim mobitel, zovem Trapeza i vrištim od sreće. Slučajnost. Sretna. I ja sam sretna s njom.
18.rujna ujutro zaključujem da kad organizirate bilo što, koliko god to veliko ili malo bilo, sve se uvijek događa baš kako treba. Vadim toplomjer i 1000 miligramske paracetamole i započinjem borbu s vlastitim tijelom.
19. rujna
18:30, saznajem da nas Grad Bordeaux poziva na večeru.
18:50, O, došao je i konzul Estonije, govori kolegica. Kako to misliš “I”, pitam. Pa konzuli… Šum u ušima, sad već dobro znam kako zvuči… su već došli.
18:55, Norbert donosi još dva reda stolica, par minuta nakon, vrata se više ne mogu zatvoriti i neki ljudi ostaju na stepenicama pred vratima (e, da, trebalo je rezervirati mjesto) i tu strpljivo ostaju do kraja.
Nicolas, 19:10 je, možda da krenemo…? Ne može se još krenuti, nazvali su nas iz Grada, malo će kasniti zbog… Grad Bordeaux ? Počašćeni. Čekamo.
Kad organizirate bilo što, ma koliko veliko ili malo bilo, onog trenutka kad to krene vama se ispred očiju odvrte svi dogovori, mailovi, pregovaranja i telefonski pozivi koje ste obavili da biste danas imali to što nudite ljudima. Osjećate uloženu energiju kako propada u nepovrat, kako raste u nešto dobro jer ljudi se smiju, dižu ruke, postavljaju pitanja.
Mirko Galić, veleposlanik RH u Parizu, i Jean-Arnault Dérens, novinar Le Courrier des Balkans su spontano stvorili jako zanimljiv binom predstavljajući Hrvatsku, svaki na svoj način. Znate da su gosti zainteresirali publiku kad u zraku osvanu ruke i kad čujete da ljudi postavljaju pitanja.
20:25, Kad poznajete Francuze onoliko koliko ih ja poznajem, znate da su vrlo znatiželjan narod, posebno oko svega što dotiče gastronomiju. To ih, međutim, ne spreječava da imaju zadršku prema pićima koja se toče u male čašice. Tijekom ljeta 2011. otkrili smo liker od meda i dunje, OPG-a Vicencinović Hergouth i zaljubili se. Kad sam odlučivala što ponuditi za degustaciju, kontaktirala sam ih i zamolila za sponzorstvo.
Unišititi neke nepotrebne i netočne klišeje, to je bila moja zadaća dok sam predstavljala taj liker. I da, ne skrivam ponos što sam uspjela pobuditi interes svih prisutnih koji su odlučili nazdraviti s nama unatoč prvotnoj zadršci. Najiskreniji kompliment nije ni živjeli ni osmijeh. Najiskreniji kompliment je kad vas desetak ljudi pita prodajete li taj proizvod jer ga žele kupiti odmah sad.
Ispred mene se stvara red, ljudi žele recept, pokušavaju otkriti što se to sve nalazi u smokvenjaku, medenoj piti i koji je to petite saveur kojeg ne mogu otkriti u paprenjacima. Pitaju vas broj telefona, otkrivaju svoju povezanost s Hrvatskom, pričaju intimne priče zbog kojih vam zastane u grlu.
22 :30, u restoran ulazi gradonačelnik Bordeauxa. Ne čujem više šum u ušima, gotovo je, ali čujem ambasadorov komentar koji meni i Trapezu izvlači osmijeh na lice.
20.rujna odlazim u MEBA-u gdje saznajem da je njihov predsjednik rekao da je večer bila za ponavljanje. Ponoviti je sigurno nećemo, ali sretna sam to čuti jer ovaj projekt je bio baziran na dobroj volji i upornosti da se nešto napravi. Naša je publika bila šarolika: isticanjem onih koji predstavljaju određene insitucije ne želimo umanjiti značaj drugih, ali kad uspijete pobuditi njihov interes, kažete si: Mislim da smo napravili dobru stvar!
17.rujna sam imala pravo kad sam roditeljima rekla Imamo dobre goste, zanimljivu izložbu i degustaciju koja se mora svidjeti svima: ne može proći nego dobro! I prošlo je dobro.
Zahvaljujemo Mirku Galiću, Jean-Arnault Dérensu, Miroslavu Arbutini, OPG-u Vicencinović Hergouth, MEBA-i, Gradu Bordeauxu, svima koji su došli te svima koji su nam pisali i zvali nas nakon ove večeri,
(a)cro(b)atie
acrobatie gourmande 
Bravo!!!
Osetila sam kroz tekst koliko je bilo dobro i uspešno!
Još jednom svaka čast, čestitam vam! Divno je kad neko predstavlja svoju zemlju na taj način!
Hvala Cvjeticu!! Da tekst pisem jos pet puta, ne bih ga napisala kako zelim; to valjda govori dovoljno :) Ako sam uspjela prenijeti dio nasih akrobacija, iznimno mi je drago!
Ponovno isti efekt kao i 20.-og u podne na telefonu. Ode maskara. A dugo se nisam bila nasminkala. Ljubim
A! Ovaj kompliment prihvacam na jedan sasvim drugi nacin! Hvala ti za svu pruzenu potporu :)
bravo, ništa manje nisam očekivala, i čestitam od srca!!!
Od srca hvala Tamara! Zelja mi je bila spremiti i tvoje makovnjacice, ali jos uvijek (od Uskrsa) nisam prestala traziti mljeveni mak i nikako da ga nadem. Nadam se da ce biti drugih prilika :)
Ja sam totalno očarana! Gledajući ove slajdove (koji su btw fantastična ideja!), čitajući tekst, pa se opet vraćajući gledat slajdove i čitat tekst, kao da sam bila tamo s vama!!
Bila sam svjedok samo malit renutak vrimena koje ste proveli da to sve odradite savršeno i moram ti priznat da ste me oboje pozitivno iznenadili voljom, energijom, željom da nešto napravite i sada kada sam pročitala i u mailovima čula da je večer bila za pamćenje, znam, iako nisam nikad niti trenutka posumnjala u naš dvojac, da je to bilo to. Sve one sate traženja sponzorstva, sva nervoza i stres da napraviš nešto dobro napokon je rezultirala. I znam da ste sretni, zaneseni osjećajima i oduševljeni. Jer takvi su bili i posjetioci izložbe. I trebate biti i vi i oni. Jer to zaslužujete i M. i ja se veselimo od srca kao da smo i sami nešto dobro napravili :) Bravo!!!
p.s. Paprenjaci izgledaju zakon!!
Hvala ti Majo! I jos jednom hvala, iako nikad necu dovoljno zahvaliti, na pomoci pruzenoj ljetos. Bas me tamo u Trogiru lupio pozitivni val energije da nastavim pisati mailove unatoc cinjenici da su svi bili na godisnjima :) Znala sam da ce sve biti dobro, ali nisam se nadala da ce biti toliko dobro. Da trebam ponoviti, ne bih se usudila u istim uvjetima (tko lud ide organizirat bilo sto dok su godisnji?!) i mozda bas zbog tog osjecam veliku zahvalnost sto je doslo toliko ljudi i sto su donijeli toliko pozitivnih vibri :)
Iskreno sam očarana, od srca Vam čestitam, :))
Hvala Milice! :)