Kad sam bila klinka, voljela sam činjenicu da sam rođena 11. studenog. Moj rođendan je malo tko zaboravljao. Voljela sam biti voljena na taj dan.
**
Dopisujem se s Lucijom. Ona bi preselila u zemlju u kojoj nikad nije bila. To kod mene provocira sljedeću empatiju :
Super mi je kad ljudi zamisle da negdje žele živjeti i zamišljaju da je taj život nešto što vjerovatno uopće nije. I razumijem te, ja bih sutra preselila u Toulouse!
**
Za razliku od nje, ja sam u Toulouseu bila dvaput, ali ta dva puta se skoro pa ne računaju. Bili su to boravci to « od danas do sutra ». Nemam putopisni post, nemam stotine fotki i desetke adresa. Kad se vratim u Toulouse, a vratit ću se već sljedeći mjesec, neću biti pametnija po tom pitanju. Ne želim biti pametnija po tom pitanju.
Dvaput « od danas do sutra » je dovoljno da kažem: Tolouse je grad u kojem se osjećam bezobrazno doma. Zrak je drugačiji; u njemu se miješaju mirisi asfalta, ispušnih plinova i prašine. Poznato? I meni, samo ovdje to miriši i dobro je.
Osjećam se toliko doma da pokraj bazilike St. Sernina prolazim poput nekog drskog derišta koje ne zna što mu je pred nosom. Spontano, logično ne ulazim: ja sam doma, nisam turist.
Volim tuluške kuće od sitne crvene cigle, obalu Garone, mostove i trgiće. Ako kuće od cigle zamijenimo kamenima, u Bordeauxu smo. Ali ne, Toulouse je pitom.
To je i jedini grad u kojem volim metro. Mogla bih se voziti od terminusa do terminusa samo kako bih slušala nazive stanica na okcitanskom.
**
Prvi proslavljeni rođendan u Francuskoj… Rano ujutro sam išla prošetati gradom. Bio je čudno prazan, zastraćujuć možda i bilo je hladno. Htjela sam pozvati dečkove prijatelje na čašu vina jer tad nisam imala svojih. Nešto jednostavno, ali biti s nekim, biti u čoporu. I onda sam, po povratku doma saznala da je na moj rođendan i državni praznik, da je produženi vikend i da nemam koga pozvati jer su svi otišli negdje. Ove godine će biti nedjelja, nema produženog vikenda, mogu pozvati koga hoću. Ali neću.
S vremenom sam usvojila nekakvo feštanje rođendana prije datuma: slaviti godinu koja je prošla i sjetiti se svega što sam u njoj proživjela, što me zauvijek promijenilo.
**
11.listopad u Toulouseu, slavim svoj rođendan u tom trenu potpuno nesvjesna toga. Sjedamo u restoran, biramo stol-bačvu za vino na nogostupu i ja slavim pijući vino i jedući najbolji grah u životu. Odrastam, starim, u skladu s tim ukusi se mijenjaju: ta proslava je dovoljna. No, postoji tu nešto u skladu s rođendanom. Nije puhanje svjećica, ali tuluški običaj kaže: nakon graha se ima pravo zaželiti želju :)
acrobatie gourmande 
Vous devez être connecté pour poster un commentaire.