Clafoutis i njegovi francuski i hrvatski rođaci (Limousin)


Kad sam se jednom u adolescentskim danima pogubila u priči i zaključila da ne znam otkud krenuti, jedna draga osoba mi je rekla « Otpočetka! Doći ćeš do srži. »  Današnji problem je što je početaka više, no doći ćemo do recepta!

Kad smo vas na FB upitali o kojem jelu ili proizvodu biste željeli čitati na blogu, BooPie je poželjela clafoutis. Obzirom da sezona trešanja traje kratko, nisam imala vremena tražiti gosta koji bi vam predstavio ovaj desert pa ću vam clafoutis predstaviti ja. A ako tražite lijepe pregačice, njih će vam predstaviti BooPie .

©(a)cro(b)atie

Clafoutis, jedan od tradicionalnih deserata.  Ne znam koliko držim do tradicije, ne puno rekla bih. Do obitelji i rođaka, da, oni se ne smiju zaboraviti; treba ih se sjetiti bar s vremena na vrijeme. Zato moram spomenuti i Ninu koja nam je nedavno za francuske čitatelje predstavila tri različite zlevanke. Zlevanka je jelo koje nikad nisam probala i vežem ga za Hrvatsko zagorje. Na ovom linku smo predstavili Ninine recepte. Do hrvatske verzije ćete doći klikom na naziv.

©(a)cro(b)atie

Trešnje nikad ne stavljam u deserte, tako da sam prvi put napravila iznimku. Dok sam radila tijesto, sjetila sam se Nine i njenog objašnjenja « umuti tijesto malo gušće nego za palačinke » jer tijesto za clafoutis izgleda upravo tako. Kad je clafoutis izašao iz pećnice i kad sam ga narezala, tekstura mi je prilično nalikovala na jednu Nininu fotografiju. Tako sam ja došla do zaključka da su clafoutis i zlevanka dalji rođaci. :) Ali ima clafoutis i jednog bližeg!

©(a)cro(b)atie

Clafoutis je desert koji dolazi iz nama susjednog Limousina. Tradicionalno (ovaj put ne zato jer držim do tradicije nego zbog deformacije s fakulteta: uvijek treba krenuti od Poncija  Pilata) se radi s trešnjama. I kad je Trapèze rekao O, clafoutis s marelicama!, morala sam ga ispraviti. To više nije clafoutis.

To ti je flognarde, objašnjavam ja Francuzu umirući od smijeha. On mi nato odgovara: Kao da rječnik nije pun riječi pa nam je trebala jos jedna koja ne služi ničemu! I uistinu, malo Francuza će vam reći da jede flognarde. Reći  će da jedu clafoutis s ovim ili onim voćem ili slani clafoutis.

©(a)cro(b)atie

 Kako god da ga odlučite zvati, trebat će vam :

  • 3 jaja
  • 90 gr šećera
  • 90 gr brašna
  • 30 gr maslaca
  • 250 ml mlijeka
  • *rum ili liker po želji

 Jaja i šećer pjenasto umutite, dodajte brašno i dobro promiješajte. Zatim dodajte otopljeni i rashlađeni maslac i mlijeko kojeg pomalo dolijevajte u smjesu (te liker ili drugu aromu ako želite). Kalup namastite maslacem i pospite s malo brašna. Poslažite trešnje i prelijte tijestom (skoro do ruba kalupa). Pecite na 180°C oko 35 min.

©(a)cro(b)atie

Trebat će vam 500 gr trešanja. Ništa strašno se neće dogoditi ako ih bude manje. Veća je dilema oko pitanja « s košticom ili bez ». Bake iz Limousina ih nisu čistile. Svi se kunu da koštica daje dodatan, bademasti okus tijestu. Moje nepce valjda nije toliko osjetljivo da sam to osjetila, ali ono što tvrdim: trešnje jesu ukusnije kad se « skuhaju » cijele i izbjeći ćete rizik da previše navlažite tijesto. Čistiti koštice je komplicirano? Napravite s marelicama, meni je taj bolji!

30 réflexions sur “Clafoutis i njegovi francuski i hrvatski rođaci (Limousin)

  1. Haha, moja svekrva radi razljevak. Vrlo slično clafoutisu tj. zlevanki ;) I upravo tako mi je objasnila, umutiti tijesto da bude malo gušće od odnog za palačinke…

    • Zlevka, uljevak, zlevanka, razljevak… clafoutis! Hahaha! Mozda postoji neka krucijalna razlika, ali po onom sto mi je Nina pricala o zlevankama – cini mi se da ne. Naravno, mozda grijesim. Ono sto znam, meni je bolji s rumom nego bez; s marelicama nego s tresnjama; topao nego hladan :D

  2. haha, koliko različitog nazivlja, još mi neki padaju na pamet, na kraju se ni me ni ne da baćakati s tim pa nazovem to onim imenom koje mi prvo padne na um :)) Kako god se ovo zvalo, znam da je fenomenalno. Meni moj D. uvijek priča o najboljoj štrudli od trešanja i viđanja koju je radila njegova baka i koja nije čistila koštice. Kaže da mu je to i dan danas najslađa štrudla jer ima prizvuk domaćeg, i obiteljskog, sjeća ga na djetinjstvo i ne bi ju mijenjao ni za kakvu drugu štrudlu bez koštica :D

    • Sto ima jos imena? O boze… :) Predlazem zlevfoutis kao kompromis. Da si mi to rekla prije nego sam isprobala ovaj recept, ne bih razumjela D. jer tresnje uvijek pojedem dok razmisljam u koji recept ih staviti. Sad sam probala obe varijante i stvarno je bolje s cijelim tresnjama, slazem se s D. Nekako ispadnu kao kandirane.

    • Honorée de ce compliment, merci! Je ne maîtrise toujours pas mon appareil photo mais j’espère progresser un jour. Le clafoutis, c’est tout nouveau pour moi et une belle découverte :)

  3. Draga Irma, koliko raznih naziva, mislim da je čovik bia u pravu – neka sve budu clafoutis da se lakše i mi snađemo :) Ja ga obožavam i radim ga s trašnjama ili s višnjama, zavisno o tome kojeg voća imam više :)
    Hvala ti na ovoj priči o njemu :)

  4. obožavam! pravi je za letnje dane a totalno šik:)
    nego, ja bi razrešim jednu dugogodišnju dilemu- kako se čita reč clafoutis?
    nisam oduševljena transkribovanjem al shvatila sam da je od velike pomoć pogotovo sa jezicima koji nisu engleski:)

  5. Evo ga i u mom draftu čeka jedan sa marelicama, pa jedam crumble s nektarinama i pita s trešnjama i moji su ipak pitu stavili ispred crumbla i calfoutisa. Nekako im je clafoutis na zadnjem mjestu, iako, pojeli su ga jednakom brzinom kao i da je na prvom. :))
    Krasno ti izgledaju!

    • Hvala, jos da opalim korektnu fotku, di bi mi bio kraj? :D Razumijem ti obitelj. Ja ga dugo nisam htjela probati zbog tresanja; kad je izasao iz pecnice uopce mi nije izgledao lijepo, a kad pocnes jesti: ne stajes ;)

  6. Obožavam zlevanku! Smišljala sam mini verzije za blog za kukuruznim tijestom i svježim sirom….nisam nikad radila clafoutis, morat cu, a i vjerujem receptima koje ti odaberes! Slicke su ti mrak :*