Piment d’Espelette, na baskijskom Ezpeletako Biperra, je jedinstven začin u Francuskoj i jedini koji je dosad u Francuskoj dobio AOC* certifikat. Proizvodi se isključivo u istoimenom gradiću, Espelette, kojeg smo posjetili zadnji dan putovanja i gdje smo naišli na manifestaciju koja slavi upravo ovaj proizvod.
Ova crvena ljuta papričica je na baskijsko tlo došla u 16. stoljeću iz Meksika i otada se uzgaja na poljima uokolo ovog gradića. Uzgoj i upotreba ovog začina se brzo proširila Baskijom jer su njemu našli zamjenu za, tada, skup papar. Začin se ubrzo počeo korisiti i u obliku gustog umaka te za konzervaciju mesnih proizvoda.
Od mnogobrojnih proizvođača koji su izlagali piment d’Espelette te proizvode na njegovoj bazi, ušli smo u trgovinu Lurretik gdje nam je Patrick Ithurria objasnio kako je piment kao sorta grožđa: i danas se istoimena sorta uzgaja u Meksiku, ali je konačni rezultat sasvim drugačiji od onog koji se postiže u Baskiji što je rezultat drugačijeg tla i klime.
Upravo je ovaj začin jedan od zaštitnih znakova Baskije. Obilježje baskijske stambene arhitekture su i fasade ukrašene ovim začinom: nakon branja, piment d’Espelette se veže na konope i postavlja na fasade kako bi se osušio prirodnim putem.
Može se konzumirati kao sokan – odnosno – cijela papričica na konopu (sušena ili svježa) ili kao errautsean – samljevena u sitni prah. Ovaj se začin dodaje svim slanim jelima, uljima, marinadama, senfu, umacima; koristi se u zadnjoj etapi sušenja pršuta iz Bayonne, ali se dodaje i čokoladi (Maison Adam koju smo spomenuli ovom postu, nudi ovakvu čokoladu, nazvanu Ezpeletan.).
Osim proizvoda iz vlastite proizvodnje, Patrick u svojoj trgovini nudi paletu baskijskih proizvoda u suradnji s malim lokalnim proizvođačima. U Lurretiku smo odabrali nekoliko proizvoda za degustaciju, između ostalih i pekmez od Cerise d’Itxassou – posebne vrste trešnje koja se uzgaja u regiji. Pekmez od ove vrste trešnje se degustira uz ovčji sir i upotrebljava za izradu najpoznatijeg deserta iz regije o kojem ćemo vam pričati u sljedećem, posljednjem postu posvećenom Baskiji.
*Appellation d’origine controlée
acrobatie gourmande 
Ovo su uistinu lijepo dekorirane fasade. Opet ste izabrali zanimljive detalje za predstaviti. Baš sam uživala.
Uvijek nam je drago vidjeti tvoj pozitivan komentar, hvala Tamara!
Pingback: Put u Baskiju, 4. dio | acrobatie gourmande
stalno sam u zaostatku s citanjem ove serije :). ali zato mi svi clanci stoje otvoreni na kompjuteru da na njih ne zaboravim :).
svidja mi se i ovaj dio putovanja i jako me zanima okus ove posebne tresnje :)
nisi, nisi, nikad nije kasno, a uostalom, uvijek si dobrodosla :) fina je tresnja, nazivaju je jos i « crnom tresnjom » :) mene je odusevilo sto sam nasla pekmez od sipka: prvi put u FR i prefin je